Vegeteriana

'Zamislite ogromni hangar s drvenim pregradama i nasjeckanom slamom na podu, a nigdje nema prozora. Kada tamo stave jednodnevne piliće izgleda kao da ima puno mjesta po kojem trče male paperjaste loptice te jedu i piju iz automatskog korita. Jaka svjetla ostaju upaljena gotovo 24 sata osim na pola sata kad se gase. To nije zato da bi pilići mogli odrijemati tih pola sata nego zato jer ako nikad ne bi vidjele mrak a svjetla nestane zbog kratkog spoja ili nestanka struje, oni bi se uspaničili i neki od njih mogli bi se zgnječiti tako jako da umru.
'Nakon sedam tjedana, neposredno prije nego će ih ubiti za meso pomoću trikova ih tjeraju da rastu duplo brže nego prirodno. Neprestano svjetlo je dio trika jer tako jedu puno dulje i puno više nego je normalno. Najveći trik je u hrani koju im daju, a koja je prepuna proteina jer će im se tako povećati težina - a ta hrana često sadrži sušene komadiće drugih pilića.
'A sada zamislite isti hangar s pilićima koji su potpuno odrasli. Svaka ptica je teška 1,8 kg, a na raspolaganju ima prostor koji nije veći kompjuterskog monitora. Slama i suharci još se jedva mogu vidjeti jer nisu promijenjeni od prvoga dana tako da su sada zatrpani izmetom od prije sedam tjedana pa do danas. Pilići su narasli tako brzo da još uvijek pijuču kao ptići i imaju plave oči kao ptići, ali im je veličina kao kod odraslih ptica.
'Ako pažljivo pogledate, vidjet ćete da su neke ptice mrtve. Ostale se ne obaziru na to, nego i dalje jedu i piju, te sjede i predišu. To je zbog toga što njihova srca ne mogu napumpati dovoljno krvi da nahrani njihova velika tijela. Mrtve i umiruće ptice se skupljaju i odstranjuju svakog dana.'*

Pilići doslovno polude u kakvim ih se uvjetima drži: na stotine njih u jednom objektu, bez mogućnosti da se pomaknu. Zbog ozbiljnih stresova uzrokovanih takvim uvjetima, životinje često postaju krajnje agresivne i napadaju jedne druge, pa od muke neki pobijesne i počnu napadati druge piliće. Pilići kljucaju kljunovima jedan drugoga do smrti, svinje odgrizaju jedna drugoj repove. U pokušaju da spriječe te 'poroke', farmeri često odsijecaju pilićima kljunove vrućim noževima, radije nego da im daju više prostora ili učine njihovu okolinu ugodnijom. Bol koju pri tom osjećaju, jednaka je boli koju čovjek osjeća kad bi mu se iščupao nokat iz prsta.
Zbog toga što ih se kljuka hormonima, antibioticima i lijekovima s kojima im se neprirodno ubrzava razvoj kako bi dobili što više mesa, pilićima masovno pucaju i lome se kosti. Skoro svaki drugi pilić ima slomljene noge zbog toga, da ne govorimo o užasnoj boli koju pri tom osjećaju. Sve to ljudi rade isključivo radi profita, svakoga sata opetovano ubijajući na stotine tisuće životinja.
90% pilića boluju od raznih povreda prije nego što ih ubiju, a preko 30% imaju slomljene kosti - posebno noge. Užasno ih je vidjeti kad hodaju slomljenih nogu, odrezanog kljuna, i pretučene od radnika na farmi. Bol koji osjećaju ne možemo ni zamisliti. Kad bi mogli pričati, bio bi to veliki bolni urlik koji ledi krv u žilama.
'U gajbi za oprasivanje nalazi se metalno oruđe nalik na češalj s velikim zupcima između koji odvajaju krmaču od praščića. Ona leži na svojoj strani a ova zapreka ju sprječava da mazi svoje praščiće, da ih liže ili čini bilo koju stvar koju bi željela. Praščići mogu doći do majčinih dojki da sišu, ali niti jedan drugi kontakt nije moguć.
'Nakon 3-4 tjedna dojenja, praščiće odvajaju od majke i smještaju u boksove za praščiće koji su poslagani jedan povrh drugog. U divljini bi sisali još najmanje dva mjeseca. Promatrala sam praščiće kojima je dozvoljen humaniji život, i oni su skakali uokolo na svježem zraku, naganjali jedan drugoga, prevrtali se i igrali radeći psine, i zapravo su izgledali kao lutkice. Praščići na farmama su strpani zajedno i ne mogu čak ni pobjeći jedan od drugoga ako se žele tako igrati. Od dosade i frustriranosti obično počnu gristi rep jedan drugome, često uzrokujući grozne povrede.
'Pa kako da farmeri to spriječe? Jednostavno - oni odrežu praščićima repove ili im povade zube. To je jeftinije nego da im daju više prostora.'*
Kad bi mladi ljudi shvatili što je umiješano u proizvodnju svinja na farmama, nikada više ne bi dotakli meso.' - James Cromwell, farmer Hagget u filmu Praščić Babe

preuzeto sa: www.prijatelji-zivotinja.hr

Zamislite kako je biti cijeli život zatvoren u mračnoj smrdljivoj farmi gdje je sve što vidite patnja i smrt. Zamislite sebe kako vas umjetno oplode, nakon što se porodite otmu vam dijete i zakolju ga ili odvedu i vi ga više nikad ne vidite, a neko vas ponovno oplodi i tako iz godine u godinu. Zamislite da vas netko konstantno šopa hranom koju ne želite i koja nije vaša prirodna hrana, zamislite da vas truje antibioticima, hormonima i raznoraznim otrovima da biste brže rasli ili da bi vam meso bilo 'ljepše'. Zamislite potpunu dosadu od koje mnoge životinje često polude, jer su zatvorene na isto mjesto cijeli život bez mogućnosti kretanja ili dodira s drugima. Zamislite da ne znate što vam se zapravo događa, jer životinje ne znaju razlog zbog kojeg su zatvorene, ali ipak znaju gdje su i boje se onoga što im se može dogoditi. Na kraju života u patnji, boli i strahu zamislite kako vas vode na klanje, kako vidite druge pripadnike svoje vrste poklane, kako pripadnici druge vrste idu prema vama i kako vas kolju. Ako možete, pokušajte se zamisliti kao raskomadan leš koji postaje tuđa hrana.

Tvorničke farme vjerovatno su jedne od najvećih sramota suvremenog čovjeka, iznikle na ideji nacističkih koncentracijskih logora. Samo u Americi 3.5 milijardi 'broiler' pilića, 85 miliona svinja, 34 miliona goveda za 'proizvodnju' mesa, 11 miliona goveda za dobivanje mlijeka, 9 miliona ovaca i 200 miliona kokoši za nesenje jaja danas živi u intenzivnoj stiješnjenosti farmi-tvornica, gdje su životinje osakaćene, genetički manipulirane, okrutno prenatrpane, lišene svježeg zraka, sunca i prirodne okoline, a uskraćena im je čak i mogućnost protezanja i vježbanja krila i udova. Cijeli svoj život one nemaju mogućnosti da provode svoje osnovne, prirodne funkcije i obrasce ponašanja ili da žive kako ih njihovi instinkti pokreću. Ženske pripadnice vrste su često natjerane do svojih apsolutnih bioloških granica na proizvodnju potomstva, samo da bi doživjele da njihova djeca budu oduzeta od njih ubrzo nakon rođenja kako bi ih ljudi utovili za klanje.

preuzeto sa: www.prijatelji-zivotinja.hr

Oni koji jedu meso, pardon zivotinje prvo sto pitaju ili pomisle kada susretnu vegeterijanca jeste: "Sta jedete?"

Odgovor je: "Jedemo sve sto zelimo!!!!!!"

Ako niste znali, postoje vegeterijanske zamjene za hranu zivotinjskog porijekla, pocev od soje od koje vrlo jednostavno moze da se dobije odlicna kopija svakog mesnog prozivoda od pastete, kobasice pa do potpuno ukusu jednakih raznih mesnih specijaliteta. Ista je stvar i sa mlijekom i mlijecnim proizvodima.

Takodje, za razliku od raznolikih burgera mesnog porijekla, koji su puni kolesterola i ostalih toksicnih stvari, vegeburgeri su prepuni svakodnevno potrebnih vitamina i minerala.

Da pogledamo kako izgleda jedna nevegeterijanska ishrana, pogotovo na nasim prostorima...

Jedan konzumator mesa svaki dan jede isto ili slicno, meso sa nekim prilogom, a u 70% slucajeva taj prilog je krompir, riza ili grasak.

S druge strane, vegeterijanac jede raznoliku hranu, odnosno svaki dan potpuno nesto drugo, unosivsi u svoj organizam razlicite elemente potrebne za funkcionisanje citavog tijela.

Vodeci eksperti su slozni da postati vegeterijancem je najbolja stvar koju cinimo za sebe i svoju porodicu. Zdrava vegeterijanska ishrana ima za posljedicu zdrav zivot i omogucava zastitu covjeka od nebrojenih bolesti, koji se na zdravlje gotovo svakog covjeka kace u posljednjih nekoliko decenija, ukljucujuci i najvece ubice, kao sto su: srcane bolesti, karcinomi i udari svih vrsta (mozdani, srcani...). Vegeterijanci imaju manji potencijal od srcanih bolesti, manji kolesterol u krvi, nizi krvni pritisak, teze oboljevaju od dijabetesa, bolesti prostate i samog karcinoma. A vegeterijanci su daleko manje podlozni debljanju.
Konzumacija mesa, jaja i mlijecnih proizvoda je usko povezana i sa pojavom osteoporoze, Alzheimerove bolesti, astme i muske impotencije. Vegeterijanci imaju daleko jaci imunoloski sistem od osoba koje jedu meso.
Vegeterijanci i vegani u prosjeku zive duze od mesozdera izmedju 6 - 10 godina.

Ishrana bazirana na biljnoj osnovi je najbolja vrsta ishrane koja se preporucuje za djecu takoder.
Istrazivanja su dokazala da vegeterijansko dijete mnogo vise izrasta i ima veci IQ od njihovih vrsnjaka. A takodjer je za ovu djecu smanjena mogucnost oboljevanja od srcanih bolesti, dijabetesa i drugih oboljenja za veoma dug zivotni period.

Veoma bitno mi je naglasiti jednu veliku razliku izmedju vegeterijanca i vegana. Ovo je nesto sto mnogo ljudi brka i stavlja pod isti pojam.

Vegeterijanac je onaj koji ne konzumira nista sto je porijeklo sa mrtve zivotinja, dakle: meso i mesni proizvodi, krzno, koza itd.

Vegan je osoba koja ne konzumira nista sto je zivotinjskog porijekla. Pored mesa i mesnih proizvoda, krzna, koze i sl. ova osoba ne konzumira niti mlijeko i lijecne proizvode, jaja, med, a takodje ne korisit niti vunu.


Vi se nalazite na blogu vegeterijanke

Da vam netko kaže da ljudi na zapadu mogu jesti meso zato jer djeca u Africi i Aziji gladuju, biste li mu povjerovali?

Jedna pitalica glasi: Koja je to hrana koju što više proizvodimo, to više ljudi umire od gladi? Odgovor je: meso! Razlog tome jest taj što je meso nevjerojatno rastrošan način proizvodnje hrane i prosječno se za 1 kg mesa upotrijebi 10 kg proteina iz povrća. Do izgladnjivanja dolazi zato što ljudi na bogatom Zapadu koriste većinu svjetskih usjeva žitarica kako bi nahranili svoje životinje na farmama. Štoviše, Zapad koristi svoju moć inzistirajući na tome da manje bogate zemlje uzgajaju hranu za životinje zapada umjesto da tu hranu uzgajaju za vlastiti narod.

Riječ vegetarijanstvo proizlazi iz latinske riječi vegetus, što znači zdrav, svjež i pun života ili homo vegetus, što znači - tjelesno i mentalno zdrava osoba. Izvorno značenje riječi ukazuje na uravnotežen filozofski smisao za život, a ne samo prehranu koja se sastoji od voća i povrća.